Deklaracije na proizvodima i nezapakiranoj hrani

Stojite satima u trgovini i pokušavate odgonetnuti je li proizvod siguran za celijakičara? 

Bune vas natpisi “bez glutena”, “prirodno bez glutena”, “mogući tragovi pšenice” i razni oblici prekriženog klasa?

Niste sigurni da li su salata i meso s roštilja u restoranu sigurni za konzumaciju?

Brže bolje slikate i šaljete u Facebook grupe s upitom “Smijemo li?”, “Je li sigurno?”?

Svakodnevno smo svjedoci ovih situacija…nerazumijevanje pravila o označavanju hrane je sveprisutno, a do točnih i kompletnih informacija dolazi se teško. 

Zato smo u suradnji s našom suradnicom sa dugogodišnjim iskustvom u označavanju hrane, Itom Juroš, mag. nutr.,  objedinili sve važeće EU propise, samim time i važeće u Republici Hrvatskoj, kojih se proizvođači i trgovci moraju pridržavati. 

Nadamo se da ćemo ovime olakšati razumijevanje deklaracija kod osoba koje iz zdravstvenih razloga konzumiraju hranu bez glutena, podići svijet o važnosti ispravnog deklariranja kod proizvođača hrane i ugostitelja te identificirati eventualne propuste u deklariranju hrane, posebice glutena kao alergena, na našem tržištu. 

Ovom prilikom pozivamo vas da nam se obratite ukoliko uočite dvosmisleno, nejasno ili krivo deklariranu pretpakiranu(zapakiranu) i nepretpakiranu(nezapakiranu) hranu na našem tržištu. Također, svako kršenje propisa možete prijaviti na: https://dirh.gov.hr/podnosenje-prijava/83

Ako ni nakon ovog teksta niste sigurni, držite se pravila: “Ako sumnjaš-IZOSTAVI!“

---

Sigurna kupovina hrane bez glutena

Za oboljele od celijakije i članove njihovih obitelji, prelazak na striktnu bezglutensku dijetu u početku može djelovati kao nesavladiv izazov. Kako biste izbjegli slučajno unošenje glutena, u trgovini se pretvarate u detektiva, pažljivo čitajući informacije na proizvodu i nastojeći odgonetnuti skriva li se u toj hrani gluten. Razumijevanje pravila o označavanju hrane može vam olakšati da odredite je li određeni proizvod siguran za osobu oboljelu od celijakije.

Za početak, razjasnimo jednu od najčešćih dvojbi oboljelih osoba: gluten kao „skriveni“ sastojak zakonom nije dopušten, a isto vrijedi i za druge sastojke koji izazivaju alergije ili intolerancije.

Na razini EU postoji jedinstveni propis koji uređuje označavanje hrane: Uredba (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani. U ovoj je Uredbi navedeno 14 najčešćih uzročnika alergija ili intolerancija na hranu. Uredbom je propisano da se za svu hranu, i zapakiranu i nezapakiranu, potrošaču obavezno moraju dati informacije o prisutnosti svakoga od ovih 14 sastojaka koji uzrokuju alergije ili intolerancije (*za ovih se 14 sastojaka u praksi koristi zajednički naziv „alergeni“, bez obzira na činjenicu da se intolerancije i alergijske reakcije razlikuju po mehanizmu nastanka i vrsti reakcija odnosno simptoma):

Način davanja informacija razlikuje se, naravno, za zapakiranu i nezapakiranu hranu (u Uredbi i drugim pravnim dokumentima koriste se izrazi „pretpakirana“ i „nepretpakirana“, pa ćemo te izraze koristiti i u nastavku ovog teksta).

PRETPAKIRANA HRANA – KADA JE NEVEDEN POPIS SASTOJAKA

Kako biste utvrdili sadrži li pretpakirana hrana koju kupujete neku od tvari koje uzrokuju alergije ili intolerancije, prvi korak je proučiti popis sastojaka.

U popisu sastojaka proizvođač mora obavezno navesti sve sastojke koji uzrokuju alergije ili intolerancije, a upotrijebljeni su u procesu proizvodnje i prisutni u gotovom proizvodu, čak i u promijenjenom obliku. Takvi se sastojci moraju navesti bez obzira na njihovu količinu u proizvodu – dakle, čak i ako ih je u proizvodu jako malo.

Uredba dalje propisuje i način na koji se ti sastojci moraju navesti, kako bi kupac jasno mogao prepoznati da je u proizvodu prisutan sastojak koji ne smije konzumirati. Sastojak koji uzrokuje alergije ili intolerancije mora u popisu sastojaka biti naveden tako da upotrijebljeni izraz jasno upućuje o kojem se sastojku radi. Na primjer, žitarice i proizvodi od žitarica navode se svojim specifičnim imenom: pšenično brašno, zobene pahuljice, integralno raženo brašno, pšenični škrob.

Pored toga, alergen se u popisu sastojaka mora posebno naglasiti drugačijim pismom od onog kojim je pisan ostatak popisa sastojaka, na primjer različitim slovima, stilovima ili bojama u pozadini. U praksi, većina proizvođača alergene posebno naglašava tako da ih u popisu sastojaka navede masnim („bold“) slovima, na primjer ovako:

Sastojci: pšenično brašno, zobene pahuljice, šećer, suncokretovo ulje, bademi 6%, sirutka u prahu (mlijeko)

Na ovaj način kupcu se olakšava da u popisu sastojaka brzo uoči jesu li u hrani prisutni sastojci koje ne smije konzumirati.

Primijetite da je prema Uredbi u popisu sastojaka potrebno posebno naglasiti žitarice i proizvode od žitarica koje sadrže gluten (a ne sâm gluten). Uz naziv određene vrste žitarice proizvođač može dobrovoljno navesti i riječ „gluten”, primjerice: pšenično brašno (sadržava gluten), ili pšenično brašno (gluten).
Isto vrijedi i kada je gluten dodan kao takav, kao sastojak: mora se navesti i naglasiti vrsta žitarice iz koje potječe (primjerice: gluten (pšenica), pšenični gluten ili gluten (iz pšenice)). Pri provjeri popisa sastojaka pogledom potražite posebno naglašen naziv žitarice, a ne riječ „gluten“!
Iz tog razloga, za osobe oboljele od celijakije važno je poznavati sve žitarice koje sadrže gluten.
Pšenica (Triticum) ima više vrsta, od kojih su najpoznatije obična pšenica, pir, kamut i durum (tvrda pšenica za proizvodnju tjestenine). Kada su u proizvodu prisutni „pir”, „kamut” ili „durum”, proizvođač bi, kako bi potrošaču bilo jasno da je riječ o vrsti pšenice, trebao jasno uputiti i naglasiti vrstu žitarice, tj. „pšenicu”: pšenica ili pšenica (pir) ili pšenica pir.

Manje poznati sastojci

Kod nekih manje poznatih sastojaka, proizvođač mora voditi računa o tome da kupci možda neće iz naziva sastojka prepoznati da je riječ o sastojku dobivenom od tvari koje uzrokuju alergije ili intolerancije. U tom slučaju, kako bi ispunio zahtjev da alergen mora biti jasno prepoznatljiv, proizvođač treba naziv sastojka dopuniti kako bi bilo jasno o kojem se alergenu radi. Za ovakva dodatna pojašnjenja nema univerzalnog pravila jer isti sastojak može biti dobro poznat potrošačima u jednoj državi članici EU, a slabo poznat u drugoj. Međutim, dobra praksa je da se pojašnjenja navedu uvijek kada proizvođač procijeni da bi potrošačima, ili dijelu potrošača, mogla biti potrebna. Primjerice, proizvođači često za sirutku u prahu navedu u zagradi riječ „mlijeko“ kako bi dodatno pojasnili da se radi o mliječnom proizvodu.

Što je sa začinima, aditivima i aromama?

Jedno od čestih pitanja koje postavljaju osobe s alergijama ili intolerancijama jest jesu li začini, arome i aditivi („E-brojevi“) sigurni za njih. Naglasimo još jednom: sastojci koji uzrokuju alergije i intolerancije moraju se navesti bez obzira na njihovu količinu u proizvodu – dakle, čak i ako ih je u proizvodu vrlo malo, i to tako da upotrijebljeni izraz jasno upućuje na naziv tvari ili proizvoda. To znači da se sastojak koji uzrokuje alergije ili intolerancije ne smije „skrivati“ iza drugog naziva. Ovo pravilo vrijedi i za aditive: ako su dobiveni od tvari koje uzrokuju alergije ili intolerancije, ne mogu se skrivati iza brojčane oznake. Na primjer, ako je u siru prisutan konzervans lizozim, dobiven iz bjelanjka jajeta, proizvođač to u popisu sastojaka mora označiti (npr. konzervans: lizozim (JAJE), ili konzervans: jajčani lizozim). Pogledajmo i sljedeći primjer:

Sastojci: tjestenina 50 % (pšenični griz, pšenično brašno, jaja), kokošja mast, pojačivači okusa (mononatrijev glutaminat, dinatrijev inozinat), jodirana sol, aroma (sadrži jaja), začini (sadrže celer), sirutka u prahu (mlijeko)

U ovom primjeru vidljivo je da su alergeni navedeni čak i kada su prisutni u vrlo maloj količini (u aromi su kao alergen navedena jaja). Nadalje, alergen je naveden i posebno naglašen svaki put kada se pojavljuje u popisu sastojaka – čak i ako to znači da se ponavlja nekoliko puta. Ovdje proizvođač ima i alternativnu mogućnost kako bi izbjegao ponavljanje, na primjer tako da uputi potrošača na kraj popisa sastojaka. Primjerice, hrana koja sadržava prehrambene aditive, nosače i pomoćne tvari u postupku proizvodnje, koji su svi dobiveni od pšenice, može se označiti na sljedeći način:

„…, [naziv prvog aditiva] (1), [naziv drugog aditiva] (1), nosač (1), pomoćna tvar (1), …”
(1) od pšenice (pri čemu se mora naglasiti „pšenica”).

Obveza označavanja alergena odnosi se na sastojke, što podrazumijeva tvari koje su namjerno korištene u proizvodnji hrane, ali ne obuhvaća tvari koje se nađu u hrani kao rezultat nenamjerne kontaminacije. Za informacije o označavanju nenamjerno prisutnih alergena, pogledajte poglavlje Označavanje nenamjerne prisutnosti alergena u hrani.

Iznimke: sastojci koji ne predstavljaju rizik

Za određene sastojke, iako su dobiveni od sirovine koja izvorno može izazvati alergije ili intolerancije, nije vjerojatno da će izazvati alergiju ili intoleranciju jer su podvrgnute procesu prerade kojim se alergen odstranjuje. Takve sastojke procijenila je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i zaključila da ne predstavljaju rizik za potrošača. Stoga se ti sastojci u popisu sastojaka ne moraju posebno naglasiti kao alergeni. U slučaju žitarica koje sadrže gluten, iznimke se odnose na glukozne sirupe na bazi pšenice, uključujući dekstrozu, maltodekstrin na bazi pšenice, glukozne sirupe na bazi ječma te na žitarice koje se upotrebljavaju za proizvodnju alkoholnih destilata, uključujući etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla.

PRETPAKIRANA HRANA – KADA NEMA POPISA SASTOJAKA

Određeni proizvodi ne moraju imati popis sastojaka, npr. pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola. Međutim, čak i u slučajevima kada popisa sastojaka nema, navođenje alergena je obavezno. Navod mora uključivati riječ „sadrži” iza koje se navodi naziv alergena, na primjer:

Sadrži: pšenicu, ili Sadrži: pšenicu (gluten) 

NEPRETPAKIRANA HRANA

Nepretpakirana hrana je hrana koja se stavlja na tržište u nepretpakiranom obliku ili koja se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača ili koja je pretpakirana za izravnu prodaju ili koja se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju. Primjeri su obroci koji se poslužuju u restoranima, hrana koja se prodaje u pekarnicama i slastičarnicama, pripremljena hrana koja se dostavlja potrošaču na kućnu adresu, hrana koja se pakira, na istom mjestu na kojem se i prodaje, u minimalno zaštitno pakiranje (npr. kruh, peciva, naresci, kolači ili sendviči) ili pića koja se poslužuju natočena u čaše ili šalice.

Kada je riječ o sastojcima koji uzrokuju alergije ili intolerancije, za nepretpakiranu hranu vrijedi isto što i za pretpakiranu: informacije o prisutnosti tih sastojaka obavezno se moraju dati potrošaču. Budući da za većinu nepretpakirane hrane nije propisana obveza navođenja popisa sastojaka, informacije se u tom slučaju navode na način da se navede riječ „sadrži” nakon koje slijede nazivi prisutnih alergena, npr. sadrži: pšenicu, ječam, soju i jaja.

Gdje se mogu nalaziti informacije o alergenima u nepretpakiranoj hrani?

Informacije o alergenima moraju na prodajnom mjestu biti istaknute u blizini hrane na koju se odnose (ili na ambalaži ako se hrana na prodajnom mjestu drži u njoj), i to u pisanom obliku, lako uočljive i jasno čitljive. Na primjer, mogu se nalaziti na etiketama u blizini hrane na koju se odnose, u katalozima, knjižicama, jelovnicima, na tablama, pločama, elektroničkim uređajima i sl.

Usmena komunikacija: ne oklijevajte pitati!

Iznimno, informacije o alergenima mogu se pružiti i na drugačiji način, uključujući i usmenu komunikaciju. Ovo je slučaj kada trgovac ili proizvođač nema mogućnost na prodajnom mjestu smjestiti informacije na etiketi hrane ili u blizini hrane. U takvoj situaciji informacije mogu biti smještene na drugom mjestu u objektu, ali je obavezno postaviti lako uočljivu, jasno čitljivu obavijest koja će uputiti kupca do mjesta gdje se te informacije nalaze.

Druga mogućnost je da se na vidljivom mjestu postavi obavijest kojom se potrošači pozivaju da se za informacije o prisutnosti alergena obrate osoblju. Osoblje u tom slučaju ne smije na upit potrošača nagađati niti odgovarati „napamet“, već mora provjeriti informaciju o prisutnosti alergena u dokumentiranoj evidenciji. Navedena evidencija može biti u pisanom ili u elektroničkom obliku te mora biti dostupna potrošaču na zahtjev.

Na primjer, u jelovniku ili na posteru u ugostiteljskom objektu može se nalaziti obavijest: „Za informacije o prisutnosti tvari ili proizvoda koji uzrokuju alergije ili intolerancije u hrani koju konzumirate, slobodno se obratite našem osoblju koje će Vam rado pomoći“. 

Vaše je pravo tražiti te informacije, a osoblje, uvidom u dokumentiranu evidenciju s informacijama o prisutnosti alergena, mora vam dati potrebne informacije, i pokazati dokumentaciju ukoliko to zatražite.

Podaci iz mnogih zemalja ukazuju da je većinu slučajeva pojave alergijskih reakcija na hranu moguće povezati upravo s nepretpakiranom hranom, između ostalog i zato što kod nepretpakirane hrane do kontaminacije može doći u mnogim koracima rukovanja hranom – primjerice u transportu, prilikom pripreme ili prilikom izlaganja hrane na mjestu prodaje ili konzumacije. Poslovni subjekti dužni su u okviru svojih preventivnih postupaka uzeti u obzir mogućnost križne kontaminacije hrane (prijenos neke štetne tvari s jedne hrane na drugu). Stoga svi zaposlenici koji rade s hranom trebaju biti upoznati s internim procedurama kontrole alergena. Ako subjekt ne može izbjeći križnu kontaminaciju određenim alergenom, morao bi informirati kupca da mu ne može osigurati proizvod bez alergena!

PRODAJA NA DALJINU

Za pretpakiranu i nepretpakiranu hranu ponuđenu na prodaju sredstvima komunikacije na daljinu (internetska prodaja, telefonska prodaja, prodaja putem kataloga i sl.), informacije o prisutnosti alergena moraju biti dostupne:

• prije zaključenja kupnje i navedene u popratnom dokumentu prilikom prodaje na daljinu ili u nekom drugom primjerenom obliku, i
• u trenutku isporuke.

Na primjer, informacije o alergenima mogu se nalaziti na web stranici, a u trenutku isporuke informacija se može nalaziti na računu ili letku koji se dostavlja s hranom. Trgovac može odabrati način davanja informacije koji mu je najpogodniji, ali taj način mora jasno odrediti. Čak i kada nema mogućnost uzeti proizvod u ruke i pročitati etiketu, kupac nikako ne smije ostati bez ove važne informacije!

IZJAVE O ODSUTNOSTI GLUTENA

Određena hrana posebno se proizvodi ili prerađuje kako bi bila prikladna za osobe oboljele od celijakije, tako da se preradom smanjuje količina glutena, ili se sastojci koji sadržavaju gluten zamjenjuju drugim sastojcima koji su prirodno bez glutena, ili se hrana proizvodi isključivo od sastojaka koji su prirodno bez glutena.

Kako bi se osiguralo da osobe oboljele od celijakije dobiju ispravne informacije o takvim proizvodima, na razini EU vrijedi Provedbena uredba Komisije (EU) br. 828/2014, kojom se uređuje informiranje potrošača o odsutnosti ili smanjenoj prisutnosti glutena u hrani. Ova Uredba primjenjuje se i na pretpakiranu i na nepretpakiranu hranu.

Navod „Bez glutena“

Odstranjivanje glutena iz žitarica koje sadržavaju gluten tehnološki je vrlo složeno. Zato je vrlo teško proizvesti hranu koja je u potpunosti bez glutena. Stoga čak i hrana koja je posebno prerađena s ciljem smanjenja sadržaja glutena može sadržavati manje količine rezidua glutena.

Hrana koja sadrži manje od 20 mg/kg glutena može se označiti izjavom „bez glutena“.

Ova se oznaka može koristiti:

• za hranu čiji sastojci prirodno ne sadrže gluten, kao i
• za hranu čiji su sastojci posebno prerađeni kako bi se u njima smanjila količina glutena, tako da u gotovom proizvodu bude manje od 20 mg/kg glutena.

Uz navod „bez glutena“ proizvođač može dodatno navesti i sljedeće izjave:

• „prikladna za osobe intolerantne na gluten” ili „prikladna za osobe s celijakijom“, odnosno
• „posebno formulirana za osobe intolerantne na gluten” ili „posebno formulirana za osobe s celijakijom”.

„Vrlo mali sadržaj glutena“

Ako proizvod sadrži jedan ili više sastojaka proizvedenih od pšenice, raži, ječma, zobi ili njihovih hibridnih vrsta koji su posebno prerađeni s ciljem smanjenja količine glutena, tako da u gotovom proizvodu bude manje od 100 mg/kg glutena, može se označiti izjavom „vrlo mali sadržaj glutena“. Ova je izjava namijenjena samo za proizvode koji sadrže pšenicu, raž, ječam, zob ili njihove hibridne vrste – hrana proizvedena od prirodno bezglutenskih namirnica ne smije nositi ovakvu oznaku.

Poseban slučaj: hrana koja sadržava zob

Zob koju sadržava hrana koja se prezentira kao hrana bez glutena ili s vrlo malim sadržajem glutena mora se proizvoditi, priređivati i/ili prerađivati na način kojim se sprečava kontaminacija pšenicom, raži, ječmom ili njihovim hibridnim vrstama, a količina glutena u takvoj zobi ne smije biti viša od 20 mg/kg.

Dodatno jamstvo – simbol prekriženog klasa

Mnoge namirnice bez glutena, osobito kada se radi o proizvodima koji su posebno namijenjeni oboljelima od celijakije, nose dobrovoljnu oznaku u obliku prekriženog klasa. Simbol prekriženog klasa je registrirani žig AOECS-a (Europsko udruženje društava za celijakiju) zaštićen u mnogim državama, kojeg promoviraju nacionalne organizacije za celijakiju. Proizvođači koji žele koristiti taj simbol moraju osigurati bezglutensku proizvodnju prema standardu AOECS-a, što se provjerava certifikacijskim auditom i provjerom sukladnosti te analizom proizvoda u ovlaštenom laboratoriju. Certificirane tvrtke imaju pravo na proizvodima koristiti simbol prekriženog klasa, uz koji se navodi jedinstvena oznaka dozvole (naveden u obliku oznaka zemlje-oznaka tvrtke-broj proizvoda).

Važno je znati da hrana ne mora nositi simbol prekriženog klasa da bi sigurno bila bez glutena. Budući da certifikacija za proizvođače nosi i određene troškove, samo se neki od njih odlučuju na korištenje žiga. Stoga će proizvodi označeni navodom „bez glutena“ bez simbola prekriženog klasa u načelu biti jednako sigurni kao oni koji nose taj žig. Međutim, žig predstavlja jamstvo da je proizvođač (i proizvod) prošao dodatni nadzor i olakšava brzu provjeru proizvoda pri kupovini, čak i kada se nalazite u inozemstvu i ne razumijete jezik kojim su navedene informacije o hrani.

Druge tvrdnje o glutenu su zabranjene!

Budući da Uredba (EU) br. 828/2014 propisuje točan tekst izjava o odsutnosti i smanjenoj prisutnosti glutena u hrani: „Bez glutena“ i „Vrlo mali sadržaj glutena“, proizvođači izjave o odsutnosti glutena smiju navesti isključivo tim riječima. Na taj način, korištenjem jasno propisanih navoda „bez glutena” ili „vrlo mali sadržaj glutena”, omogućuje se potrošačima da točno znaju što koja izjava znači i koja je maksimalna količina glutena u tom proizvodu. Nisu dozvoljene proizvođačeve vlastite verzije izjava, npr. „Bez sastojaka koji sadrže gluten“, „Sastojci prirodno ne sadrže gluten“ ili druge slične izjave.

OZNAČAVANJE NENAMJERNE PRISUTNOSTI ALERGENA U HRANI

U prvom dijelu ovog teksta pojasnili smo označavanje hrane kada je određena tvar koja može izazvati alergije ili intolerancije sastojak hrane – dakle, namjerno prisutna u hrani. Međutim, kontaminacija tim tvarima, a posebno glutenom, može se dogoditi u bilo kojem koraku proizvodnje, transporta, prodaje ili pripreme hrane ili njezinih sastojaka. U tom slučaju u popisu sastojaka nije navedena žitarica koja sadrži gluten (jer nije sastojak hrane), ali hrana ipak može sadržavati gluten u tragovima.

Stoga se na etiketama brojnih proizvoda iza popisa sastojaka mogu naći i dodatna upozorenja o mogućoj kontaminaciji, kao što su „Može sadržavati…“, „Može sadržavati tragove…“, „Proizvedeno u objektu koji također prerađuje …“. Te izjave znače da receptura proizvoda nema sastojaka koji sadrže gluten, ali se ne može isključiti slučajna kontaminacija, primjerice zbog kontaminacije ulazne sirovine, ili zato što se na istoj proizvodnoj liniji ili u istom pogonu proizvode i drugi proizvodi koji sadrže gluten.

Važno je znati da ove izjave nisu zakonski propisane, već se radi o dobrovoljno navedenim informacijama. Za potrošače, ovi su navodi često zbunjujući, iz niza razloga: prije svega, pretjerano korištenje takvih izjava umanjuje njihov značaj pa ih potrošači počinju dijelom ignorirati. Mnogi potrošači ne znaju da ove izjave nisu obavezne pa stoga (pogrešno) vjeruju da različit tekst upozorenja znači i različitu razinu rizika (prema nekim istraživanjima, izjavu „Može sadržavati“ potrošači doživljavaju s najviše opreza, dok izjavu da se u istom objektu prerađuje i hrana koja sadrži alergene doživljavaju s najmanje opreza).

Da bi ovakve izjave ispunile svoju svrhu i uistinu štitile potrošače kojima su namijenjene, proizvođači bi ih trebali navoditi samo ako, nakon provedene detaljne procjene rizika, utvrde da postoji stvaran, značajan rizik za potrošača s alergijom ili intolerancijom, i da se taj rizik ne može otkloniti dostupnim sigurnosnim mjerama (čišćenjem, vremenskim i prostornim razdvajanjem proizvodnje). Međutim, postoje i situacije kada pojedini proizvođači navode takve izjave iz opreza, bez provedene procjene rizika, kako bi se zaštitili od mogućih posljedica.

Na razini EU predviđeno je donošenje provedbenog akta kojim bi se reguliralo navođenje informacija o mogućoj i nenamjernoj prisutnosti u hrani tvari ili proizvoda koji uzrokuju alergije ili intolerancije. Za sada se još ne zna kada će taj propis biti izrađen i na koji će način urediti navođenje informacija o mogućoj kontaminaciji. Značajno olakšanje za potrošače i proizvođače bilo bi kada bi se tim propisom propisala jedinstvena izjava s jedinstvenim značenjem, i kada bi se ta izjava primjenjivala samo tada kada je procjenom rizika utvrđeno da postoji definiran, značajan rizik. Do donošenja zajedničkih pravila koja će jasno određivati kada se i kako primjenjuju ovakve izjave, osobama oboljelima od celijakije savjetuje se oprez, i onda kada na proizvodu nema navoda o mogućoj nenamjernoj prisutnosti glutena i onda kada su navedeni.

„Bez glutena“, ali „mogući tragovi glutena“?

Prema Uredbi (EU) br. 1169/2011, informacije o hrani koje se pružaju dobrovoljno ne smiju biti dvosmislene ili zbunjujuće za potrošača. Stoga istovremeno navođenje izjave o odsutnosti glutena („bez glutena“) i prisutnosti tragova glutena (npr. „može sadržavati tragove glutena“) nije dozvoljeno jer se može smatrati dovođenjem potrošača u zabludu.

Autor: Ita Juroš, mag.nutr.