Naša tradicija druženja, proslava, domjenaka i privatnih slavlja uvijek je vezana za okupljanja oko stola bogatog hranom i pićem. Osobe koje ne konzumiraju gluten vesele se druženju kao i svi ostali …. sve do onog trenutka dok ne pomisle na hranu. Jednako je i s domaćinom bezglutenskog gosta. Govoreći jezikom hrane, recept za odnos domaćina i gosta bez stresa uključuje otvoren razgovor, dobro informiranje i nekoliko dobronamjernih uputa za domaćina i gosta koje donosimo u nastavku.
Kako biti cool domaćin bezglutenskom gostu?
Ako vam u goste dolazi netko tko ne smije konzumirati gluten, bilo dijete ili odrasla osoba, dobro se informirajte i pripremite. Svi mi koji imamo celijakiju, alergiju ili intoleranciju na gluten, volimo se osjećati dobrodošli i ne osjećamo se ugodno kada se previše pažnje skreće na nas za vrijeme samog obroka, što je često nemoguće izbjeći jer svi za stolom primjećuju da ne jedete kao i oni.
I zato, budite cool domaćin:
- Raspitajte se točno kod samog gosta da li se radi o celijakiji ili još nekim pridruženim restrikcijama
- Otiđite do najbliže trgovine i/ili drogerije i pogledajte što se nudi. Sigurno možete nabaviti barem neke kekse, bezglutensku mješavinu brašna ili tjesteninu, ako već nemate sreće da u blizini imate specijalizirani bezglutenski dućan ili lokal.
- Nemojte pretpostavljati. Ljudi često pretpostavljaju da osobe koje ne konzumiraju gluten jedu tzv. zdravu hranu, odnosno pretpostavljaju da se to odnosi na integralnu tjesteninu i kruh, što nije definicija bezglutenske hrane.
- Nemojte nam posluživati bolničke deserte. Nemojte, k`o Boga vas molim, gostima koji imaju celijakiju za desert servirati jabuku ili naranču. Ili još gore, kompot! (Osim u čudnim slučajevima kada osoba baš obožava kompot. Od suhih šljiva. Da, baš!). To je tako bolnički i depresivno. Možete nabaviti u gore spomenutim drogerijama npr. obične bezglutenske kekse u tipu petit beurre, smrviti ih, dodati im maslac, pa ih zatim prepeći u pećnici. Takvu bazu možete koristiti kao podlogu za neku otkačenu voćnu salatu kojoj ste dodali cimet, med, đumbir… Ili možete bazu od keksa preliti otopljenom čokoladom*, dodati karamelizirane banane, smrvljene orahe ili lješnjake, poslužiti tučeno slatko vrhnje*. Vaš bezglutenko će vas obožavati i mjesecima svima prepričavati taj vrhunski gastronomski doživljaj i kako ste divna domaćica. Uglavnom, lako nas je kupiti.
- Mislite na kontaminaciju! Niti slučajno nemojte istim nožem rezati pšenični i bezglutenski kruh, ili prvo kruh sa glutenom pa nakon toga sir koji ćete ponuditi svojem gostu. Ili istom kuhačom za vrijeme kuhanja miješati pšeničnu tjesteninu i onu bez glutena. Pazite na kontaminaciju glutenom, to je vrlo ozbiljna i opasna stvar!
- I mi smo dame. Ako možete, nemojte tražiti gosta „neka samo donese svoj kruh“. Gost je gost, ne tražite niti ostale neka donesu svoj kruh sa sobom, zar ne? Svi mi koji imamo celijakiju, pogotovo žene, se volimo srediti i nije nam baš zabavno da iz nove šljokičaste torbice, onako sređene, vadimo komad kruha. Nije glamurozno, morate priznati. Stoga, imajte milosti.
*Za sve namirnice, čak i za one za koje vam zadnje padne na pamet da bi mogle biti kontaminirane, morate biti sigurni da su bez glutena…. stoga pitajte i provjerite.
A kako biti cool gost bez glutena?
Ako nemate sreću da vas ugosti netko upoznat sa vašom situaijcom, a tko je pritom spreman potruditi se oko vašeg obroka, i to je tema za razmatranje. Ne mislimo da bolest poput celijakije treba trivijalizirati, ali nije realno ni očekivati da većina ljudi zna o čemu se radi.
- Ne dramite i ne okrećite očima ako domaćini ne znaju ništa o celijakiji ili glutenskim intolerancijama; ne znaju, pa što? Da li vi znate nabrojati sve afričke države ili sve nuspojave ugriza čileanske žute stjenice? Vidite, nemate pojima. E pa onda lijepo ljudima ljubazno objasnite u čemu je vaš problem sa hranom. Jer vi imate problem, a ne oni.
- Ponudite domaćinima suradnju. U dogovoru sa domaćinom donesite neki kolač ili svježe ispečeni kruh bez glutena. Možda će vam ta gesta pomoći da umanjite osjećaj izoliranosti, a ostalima pomoći da shvate vaš problem. Tako ćete širiti svijest o celijakiji, a ljudi će to znati cijeniti, vjerujte.
- Nemojte dolaziti na feštu preglađeni i posljedično pasti u nesvijest domaćnu pred ulaznim vratima. Niste Scarlett O`Hara u legendarnoj sceni kada je navlačila na sebe onu zelenu haljinu. Obavezno gricnite nešto prije dolaska.
- Nemojte se švercati. Jedno od poznatih lica celijakije je 0 (nula) tolerancije varanja na dijeti. Zvijer zvana celijakija se pretvara u prijatelja samo onda kada ne unosite gluten u organizam. Dovoljna je mrvica glutenskog kruha da napravi veliku štetu u vašim crijevima, a čiji se oporavak mjeri u mjesecima, pa i godinama striktne bezglutenske dijete. Zaboravite onu staru patetičnu: „Pa što, uzet ću samo malo kreme iz kolača, ali ne i biskvit. Božić je, smijem, jelda?“ Ili: „Pa što, danas ću samo malo probati ove keksiće, mljac, baš izgledaju fino, pa tko bi normalan odlio? Nitko nikada neće saznati.“ Hoće, bez brige. Zapitajte se, koga vi to, zapravo, muljate?
- Nemojte biti davež. Nemojte na party dolaziti sa skrivenim USB-om u džepu na kojem se nalazi Power Point prezentacija o celijakiji. Ljudi o tim stvarima uglavnom pitaju iz kurtoazije, a ne zato jer zaista žele znati o apsolutno svim aspektima probavnih smetnji ili detaljima biopsije tankog crijeva i to još na božićnoj proslavi. Dajte molim vas. Zato se stopirajte na vrijeme, neka vas ne ponese ona čašica više koja vas gotovo neprimjetno transformira u ulogu medicinskog prezentera. Ako želite da vas itko ikada zove na bilo kakva druženja. Ikada više.
- Budite otvoreni i cool, ali ipak diskretno nadgledajte serviranje vaše hrane da se ne bi potkralo rezanje pšeničnog i vašeg kolača istim nožem. Niti onda nemojte padati u nesvijest ili zapadati u predinfarktno stanje, već ljubazno i potiho objasnite u čemu je problem te predložite kako da se nastala situacija riješi.
- I na kraju, usprkos svemu ne zaboravite se zabavljati – bez glutena!
Vezani tekst: 7 sigurnih koraka do dekontaminacije glutenom
Autorica originalnog teksta: Anamaria Laslo
